Obitelj i vrtić dva su temeljna sustava u kojima se dijete predškolske dobi razvija i raste, zadovoljava svoje osnovne potrebe, stječe prve spoznaje o sebi i svijetu oko sebe, uči o komunikaciji i odnosima, suživotu, zajedništvu, toleranciji, razvija svoje potencijale te stječe spoznaje i vještine potrebne za cijeli život. S obzirom na to da su roditelji/skrbnici djeteta i odgojitelji osobe koje se intenzivno skrbe o djetetu te prate njegov razvoj, nužno je osigurati izravnu, kontinuiranu i dvosmjernu komunikaciju.

Partnerstvom između odgojitelja i obitelji pospješuje se odgoj i obrazovanje djeteta, značajno utječe na djetetov kvalitetniji razvoj i napredovanje kako u dječjem vrtiću, tako i u obiteljskoj zajednici. Partnerstvo između obitelji i odgojno obrazovne ustanove postoji kada je prisutno uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, osjećaja i vještina, dogovaranje i zajedničko odlučivanje između osoba koje izgrađuju partnerstvo. Partnerstvo je nužno za pravilan razvoj djeteta. Partnerski odnos karakterizira poštenje, poštovanje, povjerenje, otvorena komunikacija, fleksibilnost, aktivno slušanje, dijeljenje informacija i neosuđivanje (Buljubašić Kuzmanović, 2015.)

Roditelje/skrbnike Vrtić prihvaća i poštuje kao ravnopravne članove-partnere, koji ustanovu obogaćuju svojim individualnim posebnostima te svojom vlastitom kulturom i na taj način pridonose kvaliteti Ustanove u cjelini. Otvorena i ravnopravna komunikacija roditelja/skrbnika i odgojitelja te ostalih stručnih djelatnika u ustanovi pomaže nam primjereno odgovoriti na individualne i razvojne potrebe djeteta i osigurati potporu njegovu cjelovitu razvoju. Uvažavajući roditelja kao kompetentnog sudionika odgojno-obrazovnog procesa i prvog odgojitelja svoga djeteta, trudimo se biti pomoć i potpora u osnaživanju obitelji i pružanju roditeljske skrbi s krajnjom svrhom dobrobiti djeteta.

U Vrtiću su djelatnici senzibilizirani za prepoznavanje specifičnih potreba roditelja, tj. skrbnika djece te im omogućuju dobivanje odgovora na pitanja koja trenutno opterećuju njihovo roditeljsko funkcioniranje. U kvalitetno organiziranome Vrtiću roditelji/skrbnici djece i članovi obitelji uključuju se u zajedničko donošenje odluka vezanih uz razvoj, učenje i socijalni život djece u grupi.

Preporučena literatura:

• Buljubašić-Kuzmanović, V., Lukaš, M. (2015.). Suradnja i/ili parnterstvo obitelji i odgojno-obrazovne ustanove. U: Buljubašić-Kuzmanović, V. ; Simel, S. ; Gazibara, S., Rengel, K. (ur.). Partnerstvo u odgoju i obrazovanju (pp. 7-9).Osijek : Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku - Filozofski fakultet
• Ljubetić M., ( 2014.). Od suradnje do partnerstva obitelji, odgojno-obrazovne ustanove i zajednice, Udžbenici sveučilišta u Splitu, Element, Zagreb
• Milanović M. i suradnice, (2014.). Pomozimo im rasti; Priručnik za partnerstvo odgojitelja i roditelja, Tehnička knjiga, Zagreb